Bog i Hrvati

I reče Bog:“Opet mi je dosadno.Mogao bih stvoriti živa bića koja misle,ove biljke su dosadne. A treba ih i zaljevati. Nije mi to baš nešto.Ionako imam „vječnost“ na bacanje.Pa neću valjda sve stvoriti za sedam dana.Svašta. Kakav bih ja bio „Svemogući Bog“ kad bih ovisio o vremenu.Baš svašta“. I stvori Bog dinosauruse. I vidje Bog da nije dobro. Dinosaurusi ispadoše ogromne zvjerke s malim mozgom. Niš' koristi od njih.Pa po kratkom postupku ošine jedan meteor i spraši ih.Ipak u svoj svojoj genijalnosti Bog nije dinosauruse potamanio „bez vraga“.Ne može ipak Bog tako pogriješiti.Tako da je odlučio da će njihovi ostaci poslužiti budućim „pametnijim stvorenjima“ kao pogonsko gorivo. Arapi su mu i dan danas zahvalni na tome. Iako ga za „čudo božje“ nazivaju drugim imenom.
Nakon što stvori solidan broj životinja a i insekata, odluči Bog stvoriti i čovjeka. Muško i žensko. U isto vrijeme pojavio se i Sotona i nagovorio ih da kušaju „zabranjeno voće“.Bog se nije tu htio miješati već je pustio Sotonu da prevari prve ljude a onda ih osudio, jer baš ga briga što su popušili foru.Da li bi ljudi napravili isto da se Sotona nije umiješao još se ne zna.U svakom slučaju za ljude je počelo gadno.Na neki čudan način od prvog para ljudi porodilo ih se dosta,a život im ne bijaše nimalo lak. Svašta je tu bilo. Žene su za kaznu morale mukotrpno rađati. Još im je stvorio i komarca da im pije krv ali i da zuji.Naime komarac ne može bez zujanja obaviti svrhu svoga postojanja. Kroz ljudsku povijest Bog se morao više puta umiješati ali i ozbiljno naljutiti. Malo je potopio svu zemlju ali ipak sačuvao Nou i prijatelje životinja, odlučio da su Izraelci obećan narod i da malo prošire svoj teritorij, tražio žrtvovanje Mojsijevog sina i malo namučio Joba. A li ne ide pa ne ide. A konkurencija sve jača i jača.Ludim Grcima jedan bog nije bio dovoljan. A „bogami“ ni Rimljanima. Kasnije znamo što je bilo.Preko Sina do Duha Svetoga.


Nisam mogao odoliti a da ovo gore ne „iskemijam“.Recimo da je bilo jače od mene.
Ovo gore je samo uvod u sljedeću hipotezu.
Dakle, nedavno je bilo jedno istraživanje kako su u biti zemlje koje naseljavaju kršćanski vjernici(bilo kojeg smjera),ujedno i zemlje sa najvišom stopom kriminala, korupcije i općenito govoreći sranja. Zemlje sa najvećim brojem ateista ili nevjernika s druge strane imaju manju stopu kriminala i bolji društveni standard. Dakle, SAD, Latinska Amerika,Poljska, Italija protiv Japana, Skandinavije itd. Postoje i zemlje kao što su Belgija,Austrija,Švicarska ili Irska koje naizgled pobijaju ovu hipotezu. Međutim, bitan termin u svemu ovome je sekularizacija,tj odvojenost crkve od države ili postojanje praktičnih vjernika.Ja baš nisam vidio puno Belgijanaca ili Austrijanaca koji idu na misu nedjeljom.A prošao sam dosta Europe. Irci su čak uspjeli od jedne crkve napraviti turistički ured. Dakle, hipoteza je izuzetno zanimljiva te iako nisam možda najkompetentniji moram postaviti pitanje kako se uklapa u sve ovo i Hrvatska. Postoji li uzročno-posljedična veza? Nije li velika vjerovatnost da dobar dio hrvatskih političara iskorištavaju katolicizam i vjeru ovog naroda, te da zato (s oproštenjem) „govna uvijek isplivaju“? I ne samo političara. Jer „hebeš pravnu državu, ma Bog će njih kazniti“. Čast iznimkama,naravno. Caru carevo,Bogu Božje.