IPO za nogomet

mogu ugroziti njihov pijedestal nedodirljivosti tj. da jedino takva skupina može protresti njihove temelje”.Hm.Ili da pojednostavimo;da se odluči npr. izbaciti Dinamo i Hajduk u treću ligu,koliko bi ljudi tj. navijača došlo na neki organizirani prosvjed protiv takve politike?Jesu li zato možda naši vlastodršci odlučili da malo pogurnu stvar, jer ako dioničarski šoping NK Hajduka ne uspije,da bi moglo biti “belaja”.Jer svaki Hrvat je izbornik i političar.

Koliko čitam po forumima, većini komentatora(tj.navijačima Hajduka) ne smeta što je ulagač u Hajduk čovjek sumnjive prošlosti.Njima je važno samo da skinu s trona Bandića,Mamića i ostale.Da netko s takvom “pozadinom” želi uložiti novac u vašu tvrtku,da li bi prešli preko toga ili bi ipak barem provjerili tko,što,odakle i koliko….?Ministar sporta i obrazovanja(ko spoji ovo nespojivo) jedino je ponosan što Hajduk nije završio u petoj ligi.Ali zašto ne?Pa baš zato što je moguće da tzv.”mali” dobiju “moćnije i bogatije” zahvaljujući radu,upornosti ,poštenom pristupu i naravno talentu, sport ima takvu časnu poziciju;kao i zbog jednostavnosti i fair pristupa samog koncepta igre, te na neki način udaljenosti od “stvarnog života” gdje se igra po drugim pravilima. Ne znajući ili bolje rečeno ne želeći znati da je poštenje u sportu jedan od glavnih razloga zašto sport i je(ili bi trebao biti) na nekakvom visokom mjestu u vrijednosnom sustavu,ministru sporta(u ovom slučaju) nije baš ništa sumnjivo dok je forma “zadovoljena”.

Bitno je da nije propalo. Pod izlikom da je zakon o sportu vrhunaravna, pa čak i mesijanska poruka od naših vlastodržaca, HNK Hajduk je zbog ranije otpisanih dugova kao i trenutnog otkupa dionica konačno u plusu.Ipak je u Hrvatskoj nogomet najvažnija stvar na svijetu, a politika umijeće nemogućeg. I dok je cijena jedne dionice Hajduka 500 kuna tj. cca. duplo više od npr. HT-a (koji li je samo stručnjak procijenio ovakvu vrijednost), naše meštre od businessa ne zabrinjava financijska kriza u svijetu te zbog ljubavi prema Hajduku uskaču u zadnji tren i spašavaju već gotovo zamrlu stvar. Jedan je poveo, a drugima je bio poticaj. Jer tako naši poduzetnici razmišljaju. Tako se donose poslovne odluke. Ljubav je ipak važnija od novca ili profita.
Nije samo Hajduk ovdje u pitanju, slično je i u ostalim sportovima ako ne i gore. Dinamo neću niti spominjati. Već je dovoljno rečeno, a poduzeti se svejedno neće ništa. Međutim, nekako se olako prešlo preko toga da je početak prve privatizacije nekog hrvatskog nogometnog kluba prilično loše krenuo. Za koga? Za Hajduk? Na stranu cijena dionice za koju nitko živ vjerovatno ne zna kako je nastala (nije valjda zbog vrijednosti igrača?), ali činjenica je da se takva napuhana dionica nije kupovala predviđenom dinamikom. S obzirom na vrijednost nije ni čudno. I to bi bilo sasvim u redu dok odjednom nisu uskočili poznati hajdukoljupci. Ali baš odjednom. Pa čak je i premijer kupio dionice. A što se to ima za kupiti, tj. kakva tu poslovna prilika leži? 

Znamo da nam je HNL u banani, klubovi (s izuzetkom Dinama) ne mogu doći niti u jeftinu Ligu Uefa, a što znači manje love od marketinga, prodaje ulaznica, prodaje igrača. Infrastruktura je katastrofalna, osobe bliske organiziranom kriminalu preko noći postaju uvaženi menadžeri koji vode glavnu riječ u klubovima, a ako netko digne glavu dobije po istoj (kao Luka Bonačić bivši trener hajduka). Policija još nije riješila ubojstvo Dine Pokrovca (menadžera Nike Kranjčara), a vjerojatno niti neće. Jedino svjetlo na kraju tunela je repka u kojoj igraju većinom Hrvati iz dijaspore. Pa gdje je tu “ekonomska računica” da neki od vodećih poduzetnika ulože “vlastiti novac” u klub koji je doslovno rupa bez dna. Možda Kerum računa na glasove građana Splita na lokalnim izborima, vlasnici Konstruktora i Dalekovoda na još bolje poslove sa državom, a Rimac na spas od pravosuđa. Stari Plac? On je u vlasništvu grada (koliko znam) i moglo bi se dogoditi da pređu u vlasništvo HNK Hajduk i time bi dionica mogla skočiti i na 5000 kuna.. Samo problem je što je cijela ova dioničarska zavrzlama vladinih ruku djelo. Jer bitno je da se spasi voljeni klub, važno je dodvoriti se narodu, pardon navijačima, pa makar vikali “ubi Srbina” ili demolirali Prag. A kada ih policija privede “strašnom” sucu za prekršaj on im presudi “drakonsku” kaznu od 1000 kuna. 

Šećer na kraju! Javnosti nepoznati, Ivan Rimac kupio je dionice Hajduka vrijedne 11 milijuna kuna i time postao najveći dioničar kluba. U tome ne bi vjerojatno ništa bilo sporno da Rimca nije Općinski sud u Zagrebu optužio za gospodarski kriminal težak 87 milijuna kuna i da nije prema tjeralici Interpola proveo neko vrijeme u zatvoru u Srbiji i Njemačkoj zbog utaje poreza. Uprava Hajduka smatra kako optužnica protiv Ivana Rimca ništa ne mora značiti, jer je svatko nevin dok ne bude pravomoćno osuđen. Što bi rekli i učinili kada presuda postala pravomoćnom? Svjedoci smo kako među nama šetaju nevini ljudi koji imaju 50, 60 ili 97 kaznenih prijava. Nevini su jer nisu nikada pravomoćno osuđivani.
Luka Rajić bi rekao:”Samo me nemojte pitati za prvi milijun. Sve ostalo može”. Ljubo Ćesić Rojs bi ga nadopunio: ”Tko je jamio, jamio! ”.

Jer narod su navijači a kad primaš golove navijači ti zvižde.